Ra Ra Riot - indie rock poslastica

Obožavam otkrivati nove bendove. Mogu reći da mi je to hobi. Netko skuplja salvete, bere polje, krade, laže, drogira se, a ja otkrivam novu muziku. Svakih par mjeseci otkrijem nešto uhu lijepo i ubrzo srcu drago. U potrazi za nečim novim, bez inspiracije, uputih se “velikoj” Sari Quin za glazbeni savjet. Pošto djevojka sama radi iznimno prekrasnu glazbu, nekako vjerujem i u njen privatni glazbeni ukus. "Prijateljica" Sara mi je do šapnula da dam šansu bendu prilično zanimljivog imena – Ra Ra Riot.Nakon prvog/drugog/trećeg slušanja uhvatila sam se da pjevušim njihove pjesme na kavi s frendicom.

Tko su Ra Ra Riot i zašto su tako posebni? Ra Ra Riot su američka indie rock grupa iz New Yorka. Nastali su jedne zime 2006. kad je skupina kolega sa Syracuse sveučilišta odlučili zajedno svirati. Gitarist Milo Bonacci je upoznao violinisticu Rebeccu Zelner na satu elektroničke glazbe. Ona je odlučila pozvat kolegicu i prijateljicu Alexandu Lawn da im se pridruži na violončelu. Basis Mathieu Santos se od prije poznavao sa Bonacciem preko nekih glazbenih projekata, a bubnjar John Pike je doveo klavijaturista i pjevača Wesley Milsa u bend. Svirajući na svim mogućim lokacijama na kampusu, od privatnih tuluma do ulica, bend je ubrzo stekao simpatije svojim energičnim nastupma i nakon samo 6 mj sviranja nastupali su na CMJ Music Marathon. Nakon tog nastupa mediji su ih često prozivali "jedan od najboljih mladih bendova nakon dugo vremena". Do sad su nastupili kao predgrupa Art Bruntu i Bow Wow Wowu u New Yorku, dva puta samostalno nastupali u Velikoj Britaniji. Nakon povratka iz Britanije bili su predgrupa Editorsima, kao i Tokyo Police Clubu na njihovim sjevernoameričkim turnejama. Krajem 2007. imali su svoju prvu samostalnu turneju po SAD-u, a početkom 2008. uslijedila je i druga. Bend je bio pozvan da svira na Iceland Airwaves Festivalu u Reykjaviku gdje su nastupili 2007. Prvi puta su bili headlineri 2007. i 2008. na South Street Music Festivalu u New Yorku. Krajem prošle godine bili su na europskoj turneji sa Vampire Weekendom i Los Campesinos!, a nedavno su završili američku turneju sa mega popularnom indie rock grupom Death Cab For Cutie i Cold War Kids.

U zaletu benda prema uspijehu dogodila se najveća tragedija koja se bendu može dogoditi. U lipnju 2007, nakon nastupa u Providencu, bubnjar John Pike nestao je nakon partyja i pronađen je drugo jutro na plaži – mrtav. Vjeruje se da se John utopio. Tragedija se dogodila samo mjesec dana prije nego što su izdali prvi EP "Ra Ra Riot". Gitarist Milo Bonacci je izjavio nakon smrti bubnjara da njegova smrt im je bila razlog i poticaj da nastave dalje. Osjećali su se odgovorni da snime i sviraju Johnove pjesme kao znak da njegova kreativnost bude zapamćrena. Na njihovoj myspace stranici John je još uvijek naveden kao član benda, bubnjar, pjevač, tekstopisac i životna inspiracija.

U zimi 2007. bend je potpisao ugovor za izdavačku kuću V2 Records a proslavili su to izdajom 7" ploče sa pjesmama "Dying is Fine" i "Each Year" kao A/B singlovi. U prosincu 2007. bend je završio snimanje svojeg album previjenca "The Rumb Line". U svibnju 2008. potpisali su za kuću Barsuk Records i 19. kolovoza izadali album u SAD-u i Kanadi. Mjesec dana kasnije album je ugledao svijetlo dana i u Europi.

Po čemu je Ra Ra Riot toliko poseban? Zanimljivo je čuti indie rock bend sa violinom i čelom koji su se sjajno uklopili sa ostatkom benda i to im daje najveću posebnost. Gudački instrumenti su rijetki u tom žanru glazbe ali to je glavni adut Ra Ra Riota. Energični a opet s dozom profinjenosti Ra Ra Riot je sigurno bend koji ne ostavlja ravnodušnim bilo kojeg fana indie rock glazbe.

An Horse – “come out of nowhere“ duo senzacija

An Horse je indie rock/pop bend iz Brisbanea u Australiji koji broji samo 2 člana. Obrnuto od The White Strips-a, Kate Cooper pjeva i svira giratu dok Damon Cox svira bubnjeve ali i melodika mu nije strana. Njihova priča ide ovako: Jednom davno (prije 2 god) u malenom cd shopu radili su Kate i Damon. U to vrijeme oboje su svirali u različitim bendovima. Kate je svirala i pjevala u Iron On, dok je Damon bio član Intercooler-a. Kate je imala i solo nastup po različitim australskim bircevima, da zaradi za život, a pošto je svirala sama jednog dana je odlučila pitat svog kolegu s posla da joj se pridruži. Mjesecima su se znali zezati na račun da će imati zajedno bend dok nisu jednog dana odlučili probat zajedno svirati. Prve probe su se održavale baš u cd shopu gdje su radili, kojeg bi zatvarali ranije da bi mogli imati probe i nadali se da im šef neće naletjeli. Odlučili su se nazvati An Horse. Kate je imala razgovor s svojom sestrom, da li je an horse gramatički točna riječ. Zaključili su da nije, ali da dobro zvuči. Samo ime je Kate uzela zbog hoodie-a kojeg je dobila od svog susjeda na kojem piše An Horse.



Za njihov uspjeh od nikuda zaslužne su mega popularan indie duo Tegan and Sara. Za vrijeme Australske turneje, poslije nastupa u dućanu gdje su Damon i Kate radili, Sara je upoznala Kate i odlučila poslušati njihov demo EP Not Really Scared i oduševila se. Nakon par tjedana Damon je dobio mail od Sare s ponudom koja se ne odbija – Sara ih je pitala dali žele bit im predgrupa na američkoj turneji. Od te turneje 2008. do danas, An Horse je svirao kao predgrupa američkim indie sastavu Death Cab for Cutie i kanadskoj indie powerpop grupi New Pornographers na njihovim Australskim turnejama. Nastupali su i samostalno u Canadi i Velikoj Britaniji gdje su ubrzo stekli mnoge obožavatelje. Nedavno su izdali svoj prvi album Rearrange Beds (izdavač: Mom & Pop) kojeg je producirao poznati australijski producent Magoo (Midnihgt Oil, Reguritator), a od velike pomoći su im bile Tegan i Sara. Svoje zarazne melodije i životom inspirirane lyricse koje je napisala Kate, a Dameon uskočio po potrebi brzo su osvojile Ameriku pa su u ožujku ove godine gostovali u mega popularnom amričkom show-u “The Late Show with David Latterman” gdje su imali svoj prvi tv appearance pjesmom “Camp Out.”
Nedavno su snimili svoj prvi spot za pjesmu “Camp Out” kojeg je režirala Angela Kendall, a snimljen je u Vancouveru.
U Australiji njihova pjesma “Postcards” korištena je u reklami za Mercedes-Benz CLC-Class 2008. godine.
Za sebe kažu da su jednostavno zaključili da im nitko više netreba u bendu da zvuče dobro. Samo je problem kada oboje zaborave ponjeti pastu za zube na turneju.


Imala sam tu čast da napravim interview sa vokalisticom i gitaristicom Kate, pa pročitajte što misli o turnejama koje su napravili, kako je nastao njihov prvi album i kakvi su im planovi na budućnost



Orginal interveiw
made by: Petra Zegnal

Who is An Horse and how would you describe your sound?
Kate: An Horse is me (Kate) and Damon. Just the two of us. I think we make honest music. Sometimes I think we sound like Fugazi but it's probably more like pop Fugazi!

You have been touring a lot in the US, Canada, Australia, and Europe. What's the biggest difference between the 4 in terms of the fans?
Kate: All our fans are super nice. I think US and Canadian fans are a lot more up front and really love to talk about An Horse. I love it. Australian fans are a bit more reserved but totally awesome and supportive. Similar to folks in UK. I love the differences in audiences. It keeps us on our toes.

Do you have plans to have a bigger European tour, and do you have plans to play one day in Croatia?
Kate: Yes we do. We would like to come back to Europe later this year or early next year. We are just sorting out who is releasing our record in various countries in Europe at the moment. Croatia would be amazing. We would love it. I have read that it is very beautiful.

What was the inspiration for your first album Rearrange Beds?
Kate: I just write songs about my life. Damon adds his life to what I write. At the time I was writing a lot of songs about having a particularly hard time. I felt a little lost, a little out of love, a little confused if I even wanted to play music anymore.

What's your favorite song from that record?
Kate: I like them all. I can't choose. I go through phases of liking one more than the others. I guess it's a good thing I like them all. That means I think they are all strong and belong on the album. That's a nice feeling.

“Camp out” was yours first music video. Do you planing to do another music video for this album?
Kate: We would like too but at this stage I don't know. I think I want to focus on writing and making a new record.

Is there any artist you'd like to work with someday?
Kate: Oh there are so many artists that inspire me and I would love to work with. I am lucky enough to have worked with my favourite visual artists. Celeste Potter and Laith McGregor both contributed art to An Horse. There are plenty of musicians Damon and I both want to work with. I am hopeful! ha.

What are your current favorite bands?
Kate: Well right now I am sitting in an airport lounge listening to the new Gossip record. It's amazing. Damon and I have both been listening to Manchester Orchestra, Silversun Pickups, Telekinesis and Fences. All fucking crazy amazing.

Is there any up-and-coming band you like at the moment?
Kate: Fences is a guy from Seattle who is so amazing. I have heard his new record and it floored me. It is truly amazing. Also Celeste Potter who did our artwork plays in a band called Ouch My Face. They are awesome.

What are An Horse plans for the future?
Kate: Well I plan to get over jetlag and have a vacation. By vacation I mean I will probably spend the next month writing for a new record that we hope to make early next year. Then I think in September we will hit the road again.

više o bendu;
http://anhorse.com/
http://www.myspace.com/anhorse

spot za "Camp Out"


An Horse genijalno zvuče i u aukustičnoj verziji! must watch!

Ida Maria – Fortress Round My Heart

Ovih dana sam odlučila počet ponovo pisat blog. Bavit ću se svim i svačim ali najviše ću pažnje posvećivati mojoj najvećoj ljubavi – glazbi. Ova godina je bila prilično plodna za moje uši, i otkrila sam stvarno hrpetinu bendova koje ću predstaviti ovdje. Odlučih vam predstaviti svoje prvo ovogodišnje otkriće – Idu Mariu.

Ida Maria je Norvežanka, rođena 13. 7. 1984. godine u malom gradiću Nensa koji broji nekih 2000 stanovnika. Roditelji su joj bili učitelji i glazbenici pa je odrasla slušajući sve i svašta -od klasike preko jazz-a do punka. Roditelju su je nagovarala da svira klavir, no Ida se je buntovnički primila gitare i pisanja pjesama. Ida trenutačno živi u glavnom gradu Švedske, Stockholmu.
Prve korake uspjeha napravila je 2007. u Norveškoj nakon što je pobijedila na 2 natjecanja za nepoznate izvođače i nastupima na godišnjem norveškom glazbenom festivalu. Od tada njezini singlovi "Oh My God" i "Stella" počeli su se regularno vrtjeti na norveškom radiju. Slavu izvan svoje domovine stekla je u Velikoj Britaniji pojavom na televizijskom showu "Later...with Jools Holland" i nastupom na Glastonbury Festivalu.
Nominirana je u kategoriji za najboljeg rock/indie izvođača na BT Digital Music Awards 2008., i od tada je imala turneje po Skandinaviji, Velikoj Britaniji, SAD-u i Australiji. Ida ima svoj prateći bend, a oni su: Stefan Tornby na gitari, Johannes Lindberg na basu i Olle Lundin na bubnjevima. Zanimljivost u vezi Ide da joj je dijagnosticirana sinestezija, i to oblik sinestezije da vidi boje kad čuje zvukove, pogotovo glazbu. Kaže da joj je to pomoglo da se razvije kao glazbenik. Dok svira "Oh My God" vidi crno bijelo sa tračkom zelene, a za "Queen of The World" kaže da je jako šarena pjesma, poput duge.
Još jedna Idina prepoznatljiva segmenta je i njen glas. Ima specifičnu skoro pa promuklu boju glasa, koja odiše energijom i idealno se uklapa u ovu vrstu glazbe,a usporedila bi ju kao neku kombinaciju Janis Joplin i Brojk.




Njen prvi album, "Fortress Round My Heart" je vrckasto, energično, indie rock/pop izdanje sa pomalo banalnim, šarmantnim ljubavnim tekstovima koje je teško izbiti iz glave. Album se sastoji od 10 pjesama, više-manje energično dražesnih pjesama od kojih barem polovica mogu biti ljetni hitovi. Na albumu se nalazi i 2 balade "See Me Through" i "Keep Me Warm" koje smiruju cijeli album i daju balans cijelome albumu koji je nabrijan veselom pop energijom punom gitara. Svaka pjesma na albumu je zarazna na svoj način.
Album počinje drugim izdanim singlom "Oh My God" i slijedi ju "Drive My Hear Away" koja odiše tužnim raspoloženjem jer svi znamo kako je sjebano imati slomljeno srce.
Jedna od najplesnijih pjesama na albumu je "Louie" (!napomena! - pjevušenje pjesme skoro pa zagarantirano nakon prvog slušanja) sa opet prilično jednostavnim tekstom.




"I Like You So Much Better When You'r Naked" je prvi single s albuma koja možda i najbolje opisuje Idin stil. Melodično, vrckasto i jebeno zarazno. A i istina je da svi više volimo vidjeti partnera/icu golu.
Meni najdraža pjesma na albumu definitno je "Queen Of The Night"- totalni hit na kojeg skakućem cijelu noć bila pijana ili ne. Album se zatvara već spomenutom baladom "See Me Through". Grijeh bi bio ne spomenuti još 2 odlične pjesme imenom "Stella"-pjesma o prijateljici noći i "Morning Light" po meni još jedan od hitova albuma.



Sve u svemu album nije ništa posebno što će donijeti glazbenu revoluciju ali je svakako bolesno zarazan sa svojim veselim melodijama i lako pamtljivim tekstovima i pjesme poput "I like you so much beter.."., "Queen of the night", "Morning Light" će mi 100% obilježiti ovu godinu. A od Ide očejukem još puno dobrih stvari, i nadam se još boljem drugom albumu.

Evo i spota za "Queen Of The World"