formspring.me

Ask me anything http://formspring.me/pesuperstar

Laka - Stvorenje

Elvir Laković Laka prekršio je svoju riječ objavom novog albuma. Nakon prvog albuma najavio je da će pisati samo 2 pjesme na godinu no očito mu to nije pošlo za rukom. Laka je poveću slavu stekao nastupom na Euroviziji 2008. godine sa pjesmom “Pokušaj” predstavljajući rodnu mu Bosnu i Hercegovinu. Nakon hita koji nažalost nije bio pobjednički na tom natjecanju, Laka si je otvorio mnoga vrata raznih koncertnih dvorana, barem što se Hrvatske i Balkana tiče. Zaradio si je i MTV-evu nagradu u kategoriji "MTV Best Adria Act”. Nakon prvog i dobro prihvaćenog albuma "Zec" izdanog 2008. Laka je nedavno izdao svoj drugi dugo svirajući album "Stvorenje".
Osvojivši publiku prvim albumom Laka je odlučio ne mijenjati taktiku i nastavio istim stilom. Nažalost možda čar i presličnim. "Stvorenje" nam zapravo ne donose ništa novo što već nismo čuli. Ljepljive i dobro glazbeno posložene melodije sa pomalo banalnim i simpatičnim tekstovima vladaju i ovim albumom. Lakini albumi zvuče kao nekakva dječja zajebancija koja nije za dječje rođendane, a treba više puta poslušati da bi dobili "viši" smisao i potajno vas osvojii svojom jednostavnošću.

Osim zaraznih melodija i čudnih tekstova prvo sto upada u oko je činjenica da je Laka ostao vjeran sebi što se tiče imena pjesma – svaka pjesma u imenu ima samo 1 riječ, jer sve ostalo bi bilo previše.

A sad na ono bitno, što donosi novi album. U nepunih 39 minuta Laka je otpjevao 10 pjesama. "Stvorenje" počinju naslovom "Pidžama" koji bi mogao bit i potencijalni hit (čitaj: valja nešto). "Brko" je prvi singl sa albuma koju bi mogli opisati kao poskočica za zagrijavanje ljetnog tuluma. Pjesme poput "Stvorenje" ili "Proteza" ne donose apsolutno ništa novo čak što više zvuče jako slično kao i ostatak albuma. "Šišar" nam donosi u početak pjesme donosi ljetne pomalo ska riffove dok bi se "Sloboda" mogla bez problema naći na soudtrack listi novog "Twilight" nastavka da je možda otpjevana od strane američko-Paramore- alike benda.
Koliko je ovaj album sličan prethodnome najviše se vidi po pjesmi "Plačem" gdje Laka "plače režući luk", te ga mlađa sestra, inače back vokal, sama podsjeća da kopira riječi pjesme "Medžed" sa prvog albuma. No možda mu je samo luk vječna inspiracija – tko će ga znat.
Možda najviše osvježenja na album donosi pjesma "Sanj'o" zbog svog laganog i ne tipičnog zvuka.
Drugi album bosanskog izvođača zvuči malo življe i glazbeno bogatije nego mu prvijenac te ne mješa toliko glazbenih žanrova no to je sve.



Treba napomenuti da je pjesme aranžirao Dino Šukalokoji koji je dosad radio mahom aranžmane za Dinu Merlina a producent je Denis Mujadžić Denyken. Album je snimljen u Velešićima i u Strmecu, selu pokraj Zagreba.

Sve u svemu Elvir nam donosi album bez puno noviteta koji zvuči kao direktan nastavak prvog.
Riječi su i dalje u njegovom stilu, teme su više manje sve inspirirane ljubavlju i životnom radošću no u kojem stihu dotiče se i aktualnih tema tipa svjetske krize i globalnoga zatopljenja.
Osobno kao veliki fan prvog albuma, "Stovrenje" me je razočaralo jer nažalost ne donosi ništa novo. Pitanje je da li Laka uopće može nešto novo stvorit a da nije sve već viđeno i da se već nije čulo?

Evo i spota za "Brku"



više info o Laki:
http://www.myspace.com/lakaelvir

Što se slušalo 2009., a i slušat će se 2010.

#1 Tegan and Sara

Kanadaski indie pop/rock duo, sestre blizanke iza sebe imaju 12 godina karijere, a krajem prošle godine su izadle šesti po redu album po nazivu “Sainthood”. Predzadnji album “The Con” je pokupio mnogo dobrih kritika, i po meni je jedan od najboljih albuma koje sam čula. „Sainthood“ je energičan, zavodljiv i pomalo trashy album koji nastoji vratit zvuk 90tih.

#2 An Horse

O An Horsu je dosta pisano već na ovom blogu pa dovoljan je jedan klik *ovdje* da saznate nešto više o ovom genijalnom australskom dvojcu.

#3 Kaki King

Kaki King je američka gitaristica i tekstopiskinja. Najviše pažnje privlači svojim genijalnim umjećem sviranja kao i tehnikom. Osim gitare svira i lap steel gitaru, klavir i bubnjeve. 2008. bila je na turneji po Australiji sa Foo Fighter-sima, iza sebe broji 4 albuma,a ove godine u travnju izlazi peti. Zanimljiva činjenica o Kaki – u veljači 2006. ugledni „Roling Stone Magazin“ uvrstio ju je na popis „Guitar God“ te je postala prva žena koja je dospjela na taj popis u povijesti magazina.

#4 Ra Ra Riot

Ra Ra Riot je predstavljen čitatljima već na ovom blogu, kako člankom tako i interviewom. Za dodatne infromacije pitanja uputite u komentare. :)

#5 The XX

Riječi su nepotrebne. Ovaj bend kao i njihov debitanski album maštovitog naziva „The xx“ je neizbježan na popisu svakog glazbenog znalca kao jedan od najboljih albuma 2009. godine.

#6 Vampire Weekend

Ovaj četveročlani indie rock band dolazi iz New York grada. Iza sebe imaju jako hvaljen debitanski album, a u siječnju su izdali svoj drugi album „Contra“. No da li je drugi album jednako dobar kao i prvi – provjerite sami.

#7 Nouvelle Vague

Malo europskog štiha na ovoj listi. U zemlji sira, vina i lošeg naglaska izrodio se bend koji egzistira od 2003. godine. Službeno sviraju lounge i pop, no najbolje hi je okarakterizirati kao fransucki novi val.

Ako ne znate točno tko su oni, dam se kladiti da ste ih čuli u nekoj od vip/t-mobile reklama.

#8 The Script

Dublin osim piva i pubova „proizvodi“ i dobre bendove. Pop rock bend, emo naglaska ali i puno zaraznih pjesama u kolovozu 2008. izdao je prvi album istog imena kao i bend. Tročlani bend egzistira još od 1996. pod imenom Mytown do 2001. kada mjenjaju ime u The Script. Ovi Irci možda nisu novi U2 ali sigurno imaju puno toga za reći.

#9 Foals

Indie rock/dance-pop/math-rock, te sve riječi imaju veze za ovim Oxfordskim bendom. Antidotes im je prvi album. Pozitivne kritike mnogih novinara, i visoko 3 mjesto na UK ljestivi svakako nije nezasluženo. Ovaj zanimljiv i pomalo čudan bend najavio je izlazak drugog albuma 10. svibnja pod imenom „Total Life Forever“

#10 La Roux

La Roux je jedan od najuspješnijih novih izvođača 2009.godine, duo koji čine pjevačica Eleanor "Elly" Jackson i producent Ben Langmaid. Electro pop duo izdao je istoimeni album 2009. godine i brzinom munje svojim singlom „Bulletproof“ zasjeo na čelo UK ljestvice. Iako mainstreem ovaj disko-šljokice-popish bend mi je prirasao srcu.

#11 Mirah

Mirah, punim imenom Mirah Yom Tov Zeitlyn, rođena je 1974. u Philadephiji. Sama piše svoje pjesme, i svira gitaru, piano i pjeva. Iza sebe ima nekoliko albuma, a zadnji, pod imenom (a)spera, objavila je 2009. godine. Židovkinja je, a njeno srednje ime na hebrejskom znači dobar dan ili sveti dan.

#12 The Clicks

Iz zemlje mnogo dobrih bendova dolazi nam ovaj trio. Torontonski bend svira indie rock, punk rock, a zanimljivost je da frontman benda Lucas je transeksulna osoba, u prevodu, vokal im ženski makar lik stoji iza mikrofona. Iza sebe imaju 2 albuma: „Sneakhouse“ i „Dirty King“. Obradili su Justionvu „Cry me a river“, i to jako dobro.

#13 Kings of Leon

Američku alternativnu rock grupu Kings of Leon čine tri brata Followill – Caleb, Nathan i Jared te njihov bratić Matthew. Planetarno su poznati. Broje 4 albuma no svjetsku slavu su stekli „Only by the Night“ albumom. Mislim da nema potrebu dalje trošit riječi.

#14 Bedouin Soundclash

Još jedan Torinski bend na popisu. Ovaj reggae bend počeo je svirati 2001. i trenutno broji samo dva člana nakon odlaska bubnjara. Treći album po meni najbolji. Ne tipičan reggae bend bio je predgrupa prošle godine na turneju popularnom bendu „No Doubt“.

#15 Dragonette

Još jedan electro pop bend ovdje, no malo drugačiji od megapopularnog La Rouxa. Ova četvorka roka od 2005., a pjevačica Martina Sorbara je gostovala na albumu Basement Jaxx."

#16 Ida Maria

Ida Maria mi je bila prva na tapeti ovog bloga pa sve zanimljive informacije o njoj pročitajte *ovdje*

#17 Canteca de Macao

Canteca de Macao je jedna od onih grupa koje su svjesne da je marketing i glazbena industrija uzrok losih odnosa i carki medju ljudima. Kao band, Canteca de macao je humana grupa i kao takva njeguje i pristup glazbi. Svojom fuzijom ska, flamenca, reggae-a i rumbe nikog ne ostavljaju ravnodušnima.

#18 Che Sudaka

Svi do jednog argentici no osnovali su bend u španjolskoj. 3 socijalno osvještena albuma predstavljaju ih u najboljem svijetlu. Sviraju mješavino ska, reggaea, rocka, world musica u španjolskom stilu. Za svog idola navode Manu Chao-a, s kojim su imali priliku i raditi.

#19 Yeah Yeah Yeah

Yeah Yeah Yeahs, njujorški indie rock bend, čine pjevačica Karen O, bubnjar Brian Chase i gitarist Nick Zinner. Snimili su tri albuma, od kojih je prvi. "Fever To Tell", objavljen 2003. godine. Drugi, "Show Your Bones", izašao je 2006. i proglašen je od strane NME-a najboljim albumom godine. Treći dugosvirajući materijal, "It's Blitz!" izašao je u prvoj polovici 2009. godine. Ime su navodno uzeli iz modernog njujorškog slenga. Zadnji album „It's Blitz!“ proglašavan je kao jedan od najboljig albuma godine.

#20 Florence + the Machine

Florence Welc i njen, nazovimo to, prateći bend The Machine iza sebe imaju odlčan album Lungs a trenutno snimaju drugi po redu još nepoznatog imena. Nevjerojatnog glasa Florence i njen bend stvaraju zanimljiv indie rock inspiraran soul glazbom.

#21 Kimya Dawson

Kimya Dawson koristi album kao svojevrsnu psihoterapiju i na njemu obrađuje teme poput bolesti, smrti i globalnih tragedija. Ona je polovica nekadašnjeg Moldy Peachesa. Svijetsku popularnost dobila je nakon što su većinom njene pjesme bila iskorištene s popularnim filmom „Juno“ u kojem glumi Ellen Page.

Paco de Lucia u Riječkom Teatro Fenice

Španjolska predsjeda Europskom unijom 6 mj. Povodom toga Veleposlanstvo Španjolske odlučilo je biti velikodušno. U našu malenu državu poslali su ovog velikana da predstavi svoju zemlju, kulturu i tradicionalnu španjolsku glazbu flamenco.
Paco de Lucia možda nije u cvijetu mladosti, no zato njegove svirke jesu. Najveći sretnici su naravno oni iz najvećih sredina. Paco je zasvirao u Splitu i Rijeci, a nekome će uljepšati Valentinovo u Zagrebu. U Splitu su karte planule za jedan dan, no ni Riječani nisu puno zaostali u brzini kupovanja karata, a tražila se i pokoja karta više. Paco de Lucia ( pravim imenom Francisco Sánchez Gómez ) je 62-godišnji najbolji i najprominentniji španjolski flamenco glazbenik. Ovaj virtuoz, u čijim rukama gitara izgleda kao najjednostavniji instrument na svijetu, iza sebe ima 25 objavljenih albuma i 40 godina karijere na leđima. U Rijeku, točnije u nekadašnje kazalište Teatro Fenice odlučio je svratiti 10. veljače sa svojim sedmeročlanim ansamblom vrhunskih glazbenika.

Nešto prije 20 sati ispred teatra nastala je ogromna gužva. Starije gospođe u kasnim četrdesetima, nešto mlađe gospođe u ranim četrdesetima s muževima su gasile svoje cigarete, te se mogao vidjeti tu i tamo pokoji klinac kojeg su roditelji natjerali u zamjenu za flat internet da ide s njima. Ispred dvorane prije početka dala se je čuti koja: "Hoćete kupiti kartu?" "Prodam vam kartu, samo ne znam za koliko" izjava od sumnjivih likova koji su na kraju ostali s kartama u rukama. Nisam ih vidjela na parteru. U 8 i 10 dvorana je već bila puna, čak su se nosile plastične stolice na prolaz između redova. Novinari su bili gospodski smješteni. Fotografi su smjeli ući i obavit svoj posao tek u 21h i to na 5 min. Bili su skoro pa nevidljivi. U 8 i 15 na stage dolazi sijedi gospodin polu duge kose s gitarom, odjeven u bijelu košulju i crni prsluk i izgledom kao da je upravo došao iz neke lokalne konobe, te započinje prekrasan show.

Prva pjesma koju je Paco izveo bila je solo za uvod u koncert. Tada mu se na stageu pridružuju bubnjar i 3 dečka koji su držali ritam pljeskajući, a pljeskali su kroz cijeli koncert. Dvojica od njih su se pokazali kao nevjerojatni pjevači, te su kroz cijeli koncert svojim žestokim vokalima Riječane na 2 sata odveli na ulice Valencije ili Madrida. Ostatak benda sačinjavali su basist, gitarist i klavijaturist koji je publiku oduševljavao svojim solo dionicama na usnoj harmonici.
Flamenco je zanimljiva glazba, a posebno je zanimljiva kad ju predstavljaju 8 vrhunskih majstora. Svirka je djelovala na mahove kao da je na playback svirana, za što je zaslužno genijalno ozvučenje. Lakoća i vještina, kojom Paco prebire po žicama na gitari, daju na trenutke dojam kao da sviraju dvoje gitarista, no onda pogledate bolje i uočite da barba zasluženo nosi titulu jednog od najboljih gitarista na svijetu u ovom trenutku. Cijeli ansambl izgleda kao da su se našli prije 5 min na ulici i odlučili svirati sebi za gušt. Svirali su s tolikom jednostavnošću i strašću da je zapravo izgledalo banalno. A svi znamo da što banalnije i jednostavnije stvari izgledaju da osoba koja ih izvodi je zapravo stručnjak za iste.

Negdje na pola koncerta, čovjek za kojeg sam bila uvjerena da je zadužen samo za pljeskanje u bendu i možda s vremena na vrijeme da prodrma shaker, diže se sa svoje stolice i priređuje pravi šou. Čovjek nas je počastio 20 minutnim flamenco plesom, izvedenim s toliko energije, strasti I žara, koji se rijetko viđa. . To je možda i bio vrhunac koncerta, slušat majstore zanata na dijelu kako sviraju čarobnu glazbu, gledati Španjolca (koji je neizmjerno podsjećao na J. Depp-a u filmu Don Juan de Marco) kako se pokreće u ritmu i sam radi ritam svojim plesnim cipelicama. Dvorana je bila oduševljena pa je svako malo nagradila ansambl velikim pljeskom. Nakon prvog plesa Don Juan de Marca, barba Paco je predstavio svoj bend. Do kraja koncerta svaki član ansambla imao je svoju kratku solo dionicu. Negdje oko 22h koncert je završio, ali publika je gromoglasnim pljeskom pozvala bend na bis. Sam Paco bio je zadovoljan koncertom što se dalo zaključit po tomu šta osmijeh s lica je rijetko kada skidao.

U tih 2 sata svirke hladna Rijeka i njena publika bila je zapaljena svirkom Paca i njegovog ansambla. Dvorana Teatra Fenice je bila pretvorena u Španjolske ulice, nedostajala je još pokoja tortilja i bik da pretrči pokraj vas. Paco i ekipa imaju još jednu stanicu u Hrvatskoj u sklopu svoje svjetske turneje 'Paco de Lucia and band Live on Tour 2010', a to je Zagreb gdje je nastupio prije točno 30 god. Ako želite svojoj dragoj/dragom ili ljubavniku uljepšat i utoplit ovo hladno Valentinovo, primite ih za ruku i odvedite ih na koncertu u Lisinski. Vjerujte mi, nećete požaliti. Možda i hoćete, ako ne nađete kartu.

Evo kako to izgleda:

Interview sa Mathieu Santosom - basista Ra Ra Riot-a :)

Imala sam čast napraviti interview sa basistom američkog indie rock benda iz Brooklyna Ra Ra Riot. Pogledajte šta kaže Mathieu Santos o njihovom prvom albumu, turnejama i što rade dok ne sviraju.

orginal interview made by: Petra Zegnal

How did you came together as a band?

We all met while attending Syracuse University together - but actually, none of us really knew each other before the band formed, which I think is kind of unusual. Assembling the band was Milo's idea - he spent the better part of his winter vacation in December of 2005 recruiting most of us via the internet. He and I were in a band together briefly before that, and when that fell apart, we decided to keep playing together. He knew Rebecca from a class they had together, and she knew Allie from a string quartet. It all kind of came together like that, and we all finally met each other at the first practice.

You have cool name. Can you tell us a story about it?

A friend of ours in Syracuse had actually come up with it, but she didn't have a band at the time. We, on the other hand, had just formed a band and needed a name, so we borrowed it for our first couple of shows around the campus with the idea that we'd come up with something later. Of course, we never got around to doing that, so in the end I guess we sort of accidentally appropriated the name.

You just finished your tour. How was it?

Our last tour was a lot of fun - it was our last tour supporting our first album, and I think everyone feels like we went out on a high note. There were great crowds at every show, and having the chance to watch our tourmates Princeton and Maps & Atlases play every night was incredible.

How was is on tour with Death Cab for Cutie?

It was great - by far the best opening slot we've ever had, and one of the best groups of people we've been on the road with. We got to play in a lot of great venues, and Death Cab's fans were very gracious and supportive, getting to the shows early enough to catch our set night after night. And the band members themselves - just wonderful people. We can't thank them enough for bringing us along with them.

What do you think about indie rock scene right now?

There's a lot of exciting stuff going on. There seems to be a shift heading back towards expertly-crafted songwriting and arranging, which is very exciting, and I feel like a lot of bands are finding interesting ways to balance classic pop sensibilities while moving forward and making sounds that are very new.

Can you tell us something about your first album The Rumb Line?

As you said, it was our very first album, and we recorded it exactly two years ago in a beautiful, rural studio north of Seattle with a great guy named Ryan Hadlock. Being a first album, it was basically a collection of songs from our live set (we'd been playing for about two years at this point), a couple of new songs, and a cover. It was a lot of fun, and we learned a lot about recording and producing and all that. I think we're all pretty proud of it, and we've gotten a lot of mileage out of it.

What inspired Ra Ra Riot's songs?

Well, we first formed to play at house parties while we were at school together, and so that idea informed the music a lot and is an important part of our development as a live band. Musically, our individual influences all seem to be represented, and as far as lyrics are concerned, you'd probably have to ask Wes(vocalist) about that.

How does the audience accept you when you play somewhere for the first time?

We've been lucky - over the past couple of years, we've built up a pretty solid, loyal fan base, and we try to meet as many of them as we can during our travels. As for first impressions, it really depends on where we are. Sometimes it's surprisingly good, and sometimes it's been a lot more difficult to get our footing in a given city.

What kind of relationship do you have with your fans?

We've been lucky - over the past couple of years, we've built up a pretty solid, loyal fan base, and we try to meet as many of them as we can during our travels. As for first impressions, it really depends on where we are. Sometimes it's surprisingly good, and sometimes it's been a lot more difficult to get our footing in a given city.

What do you do when you are not playing? Any hobbies?

When we have a break on tour, we usually like to get out and do some sort of outdoorsy activity. We used to bring all of our bikes on tour, and though we don't have room for them anymore, we still try to explore as much as possible. Lately we've been to Yellowstone, Big Sur, and the Grand Canyon. When I'm at home, which is rare, I like to read a lot, ride my bike, and paint when I can, and, above all else, watch hockey.

What are you plans for future?

We're in the midst of recording our second album right now, and then we're all heading home for the holidays. After that, we'll have a lot of down-time, which we're all looking forward to, and then the album will come out sometime in the spring or summer in 2010, and we'll start touring and touring and touring.

If you could pick one band to tour with, who would you pick?

U2!

What do you think about Rachael Cantu covering your song “Can You Tell”?

It's always cool to hear someone else's interpretation of your work. I think we were all surprised and flattered.

Can you share with us any funny story from tour?

Each of us have our own set of van keys, but we somehow recently managed to lock ourselves out of it while it was running right after our set at a Polish festival in Michigan. It was late at night, and the festival was soon deserted and the scene started to get a little weird. The AAA guy who finally came to help us had actually been to a show of ours a couple of days before! Luckily, we made it back to the hotel safely and for some reason decided to rent the new Transformers movie. There is no moral to this story.

The XX - "xx"

Sjedim. I gledam u prazno. Kako početi? Kako početi a da ima smisla? Kako opisati glazbu koja govori sama za sebe? Ponekad i najbolje stvari nemaju smisla. Baš kao i ovaj uvod. Krenut ćemo onim školskim putem – od početka.

The XX je četveročlani bend nastao daleke 2005. u zapadnom djelu Londona. Kao školski kolege u Elliott Schoolu počeli su svirati zajedno. Prvi album su izdali ove godine. Pitate se zašto su čekali toliko dugo? E pa zato jer oni danas imaju jedva punih 20 godina. Romy Madley Croft i Oliver Sim su vokali, no Oliver svira i gitaru i bass u bendu. Baria Qureshi je na klavijaturama i gitari dok Jamie Smith ima ulogu samplera, a zadužen je za beatove i bubnjeve. Prvi nastup bend je imao ove godine na Reading and Leeds Festivalu kada su malobrojnoj publici podijelili majice s “X” logom kao zahvalu što su ih došli poslušati. Trenutno su na turneji sa Florence and the Machine, a idući mjesec kreću na svoju samostalnu turneju. Svoj prvi album jednostavnog imena “xx” izdali su 17.8.2009.

Kako zvuče? E to je zanimljivo pitanje. Kad bi me netko to pitao u 4 oka, odgovorila bih u svom stilu – oni jednostavno- zvuče. No ako baš moram etiketu na njih zalijepiti onda bi rekla indie rock+ dream pop. Dream pop, to bi bio čak najbliži opis kako zvuče. Uz njihovu glazbu i stvari poput “Basic Space” i “VCR” možete sjest i u mislima otploviti daaaleko. Iz njihova zvuka možemo ih usporedit sa bendvima poput Young Marble Giants, Japan i Glass Candy. Zanimljivo je da su album producirali oni sami, odbili tako producenta poput Dipla.

Dvije gitare, bass, bubnjevi, ritam mašina, dva vokala koja se savršeno nadopunjuju stvaraju jednu zavodljivu, pomalo mračnu i sexy atmosferu. Savršen primjer je pjesma “Infinity” koja bi mogla opisat kao kombinaciju “Wicked Game-a” Isaaka i “Blue Lines” Massive Attacka. Pjesma “Crystalised” osvaja svojom jednostavnošću i skromnošću, ali u isto vrijeme obara s nogu svojim jednostavnim bass dionicama koji vode glavnu riječ u cijeloj pjesmi pa sve do kraja gdje ritam mašina odradi svoj dio. Naj pop stvar na albumu je “VCR” koja je začinjena ksilofonskom melodijom što daje pjesmi posebnu čar.
Prvi sing sa albuma “Basic Space ” ima uvod koje se ugl sačinjava od dijaloga vokala no onda ulazi vrckasta melodija koja se rasteže kroz cijelu pjesmu. Još meni jako draga pjesma na albumu je “Islands” koju vodi razigrani ritam gitare i prekrasni lyricsi.

Na cijelom albumu Croft i Sim ne pjevaju zato jer imaju najbolje vokalne sposobnosti, nego zato jer imaju nešto za reći, najčešće jedan drugome. Album je pun minimalističkih indie dream-pop balada, koje vam se uvuku pod kožu a da ni ne primijetite. Svih 11 pjesama krasi preciznost, elegancija, možemo čak i reći zrelost za prvi album.
“xx” donosi osvježenje i to ne samo na sceni nego i osobi koja ga sluša. Album je jednostavno uživancija za slušati, no bez problema ga možete pustit uz svijeće za podizanje atmosfere s boljom polovicom.
Za The XX mnogi kažu da su “next big thing”. Album je proglašavan jedan od najboljih albuma previjenaca 2009. godine. Ja se apsolutno slažem s njima. 2010. godina će biti njihova. Zato pazite ovaj bend, jer veoma uskoro će svi pričati o njemu, a vi ćete bit kul jer ste već “odavno” čuli za njega.

više info o bendu:

http://www.myspace.com/thexx

Spot za drugi singl "Crystalised"

Vampire Weekend predstavili novi album

Vampire Weekend objavili su detalje svog novog albuma Contra na svojoj web stranici. Indie pop rock band iz New Yorka već je predstavio svoju novu pjesmu White Sky za vrijeme nastupa na Late Night With Jimmy Fallon u ožujku te u New Jerseyu u srpnju.

Popis pjesama novog albuma:
1.Horchata
2.White Sky
3.Holiday
4.California English
5.Taxi Cab
6.Run
7.Cousins
8.Giving Up the Gun
9.Diplomat's Son
10.I Think Ur a Contra

inace ovako zvuce;


izvor: http://www.soundguardian.com