Sjedim. I gledam u prazno. Kako početi? Kako početi a da ima smisla? Kako opisati glazbu koja govori sama za sebe? Ponekad i najbolje stvari nemaju smisla. Baš kao i ovaj uvod. Krenut ćemo onim školskim putem – od početka.
The XX je četveročlani bend nastao daleke 2005. u zapadnom djelu Londona. Kao školski kolege u Elliott Schoolu počeli su svirati zajedno. Prvi album su izdali ove godine. Pitate se zašto su čekali toliko dugo? E pa zato jer oni danas imaju jedva punih 20 godina. Romy Madley Croft i Oliver Sim su vokali, no Oliver svira i gitaru i bass u bendu. Baria Qureshi je na klavijaturama i gitari dok Jamie Smith ima ulogu samplera, a zadužen je za beatove i bubnjeve. Prvi nastup bend je imao ove godine na Reading and Leeds Festivalu kada su malobrojnoj publici podijelili majice s “X” logom kao zahvalu što su ih došli poslušati. Trenutno su na turneji sa Florence and the Machine, a idući mjesec kreću na svoju samostalnu turneju. Svoj prvi album jednostavnog imena “xx” izdali su 17.8.2009.
Kako zvuče? E to je zanimljivo pitanje. Kad bi me netko to pitao u 4 oka, odgovorila bih u svom stilu – oni jednostavno- zvuče. No ako baš moram etiketu na njih zalijepiti onda bi rekla indie rock+ dream pop. Dream pop, to bi bio čak najbliži opis kako zvuče. Uz njihovu glazbu i stvari poput “Basic Space” i “VCR” možete sjest i u mislima otploviti daaaleko. Iz njihova zvuka možemo ih usporedit sa bendvima poput Young Marble Giants, Japan i Glass Candy. Zanimljivo je da su album producirali oni sami, odbili tako producenta poput Dipla.
Dvije gitare, bass, bubnjevi, ritam mašina, dva vokala koja se savršeno nadopunjuju stvaraju jednu zavodljivu, pomalo mračnu i sexy atmosferu. Savršen primjer je pjesma “Infinity” koja bi mogla opisat kao kombinaciju “Wicked Game-a” Isaaka i “Blue Lines” Massive Attacka. Pjesma “Crystalised” osvaja svojom jednostavnošću i skromnošću, ali u isto vrijeme obara s nogu svojim jednostavnim bass dionicama koji vode glavnu riječ u cijeloj pjesmi pa sve do kraja gdje ritam mašina odradi svoj dio. Naj pop stvar na albumu je “VCR” koja je začinjena ksilofonskom melodijom što daje pjesmi posebnu čar.
Prvi sing sa albuma “Basic Space ” ima uvod koje se ugl sačinjava od dijaloga vokala no onda ulazi vrckasta melodija koja se rasteže kroz cijelu pjesmu. Još meni jako draga pjesma na albumu je “Islands” koju vodi razigrani ritam gitare i prekrasni lyricsi.
Na cijelom albumu Croft i Sim ne pjevaju zato jer imaju najbolje vokalne sposobnosti, nego zato jer imaju nešto za reći, najčešće jedan drugome. Album je pun minimalističkih indie dream-pop balada, koje vam se uvuku pod kožu a da ni ne primijetite. Svih 11 pjesama krasi preciznost, elegancija, možemo čak i reći zrelost za prvi album.
“xx” donosi osvježenje i to ne samo na sceni nego i osobi koja ga sluša. Album je jednostavno uživancija za slušati, no bez problema ga možete pustit uz svijeće za podizanje atmosfere s boljom polovicom.
Za The XX mnogi kažu da su “next big thing”. Album je proglašavan jedan od najboljih albuma previjenaca 2009. godine. Ja se apsolutno slažem s njima. 2010. godina će biti njihova. Zato pazite ovaj bend, jer veoma uskoro će svi pričati o njemu, a vi ćete bit kul jer ste već “odavno” čuli za njega.
više info o bendu:
Spot za drugi singl "Crystalised"
