Ida Maria – Fortress Round My Heart

Ovih dana sam odlučila počet ponovo pisat blog. Bavit ću se svim i svačim ali najviše ću pažnje posvećivati mojoj najvećoj ljubavi – glazbi. Ova godina je bila prilično plodna za moje uši, i otkrila sam stvarno hrpetinu bendova koje ću predstaviti ovdje. Odlučih vam predstaviti svoje prvo ovogodišnje otkriće – Idu Mariu.

Ida Maria je Norvežanka, rođena 13. 7. 1984. godine u malom gradiću Nensa koji broji nekih 2000 stanovnika. Roditelji su joj bili učitelji i glazbenici pa je odrasla slušajući sve i svašta -od klasike preko jazz-a do punka. Roditelju su je nagovarala da svira klavir, no Ida se je buntovnički primila gitare i pisanja pjesama. Ida trenutačno živi u glavnom gradu Švedske, Stockholmu.
Prve korake uspjeha napravila je 2007. u Norveškoj nakon što je pobijedila na 2 natjecanja za nepoznate izvođače i nastupima na godišnjem norveškom glazbenom festivalu. Od tada njezini singlovi "Oh My God" i "Stella" počeli su se regularno vrtjeti na norveškom radiju. Slavu izvan svoje domovine stekla je u Velikoj Britaniji pojavom na televizijskom showu "Later...with Jools Holland" i nastupom na Glastonbury Festivalu.
Nominirana je u kategoriji za najboljeg rock/indie izvođača na BT Digital Music Awards 2008., i od tada je imala turneje po Skandinaviji, Velikoj Britaniji, SAD-u i Australiji. Ida ima svoj prateći bend, a oni su: Stefan Tornby na gitari, Johannes Lindberg na basu i Olle Lundin na bubnjevima. Zanimljivost u vezi Ide da joj je dijagnosticirana sinestezija, i to oblik sinestezije da vidi boje kad čuje zvukove, pogotovo glazbu. Kaže da joj je to pomoglo da se razvije kao glazbenik. Dok svira "Oh My God" vidi crno bijelo sa tračkom zelene, a za "Queen of The World" kaže da je jako šarena pjesma, poput duge.
Još jedna Idina prepoznatljiva segmenta je i njen glas. Ima specifičnu skoro pa promuklu boju glasa, koja odiše energijom i idealno se uklapa u ovu vrstu glazbe,a usporedila bi ju kao neku kombinaciju Janis Joplin i Brojk.




Njen prvi album, "Fortress Round My Heart" je vrckasto, energično, indie rock/pop izdanje sa pomalo banalnim, šarmantnim ljubavnim tekstovima koje je teško izbiti iz glave. Album se sastoji od 10 pjesama, više-manje energično dražesnih pjesama od kojih barem polovica mogu biti ljetni hitovi. Na albumu se nalazi i 2 balade "See Me Through" i "Keep Me Warm" koje smiruju cijeli album i daju balans cijelome albumu koji je nabrijan veselom pop energijom punom gitara. Svaka pjesma na albumu je zarazna na svoj način.
Album počinje drugim izdanim singlom "Oh My God" i slijedi ju "Drive My Hear Away" koja odiše tužnim raspoloženjem jer svi znamo kako je sjebano imati slomljeno srce.
Jedna od najplesnijih pjesama na albumu je "Louie" (!napomena! - pjevušenje pjesme skoro pa zagarantirano nakon prvog slušanja) sa opet prilično jednostavnim tekstom.




"I Like You So Much Better When You'r Naked" je prvi single s albuma koja možda i najbolje opisuje Idin stil. Melodično, vrckasto i jebeno zarazno. A i istina je da svi više volimo vidjeti partnera/icu golu.
Meni najdraža pjesma na albumu definitno je "Queen Of The Night"- totalni hit na kojeg skakućem cijelu noć bila pijana ili ne. Album se zatvara već spomenutom baladom "See Me Through". Grijeh bi bio ne spomenuti još 2 odlične pjesme imenom "Stella"-pjesma o prijateljici noći i "Morning Light" po meni još jedan od hitova albuma.



Sve u svemu album nije ništa posebno što će donijeti glazbenu revoluciju ali je svakako bolesno zarazan sa svojim veselim melodijama i lako pamtljivim tekstovima i pjesme poput "I like you so much beter.."., "Queen of the night", "Morning Light" će mi 100% obilježiti ovu godinu. A od Ide očejukem još puno dobrih stvari, i nadam se još boljem drugom albumu.

Evo i spota za "Queen Of The World"